Danas je općeprihvaćeno da je dobro strukturirana prehrana ključna za optimalne sportske performanse i ukupnu tjelesnu spremnost.

Stručnjaci sve češće tvrde da bismo se trebali odmaknuti od standardiziranih prehrambenih preporuka i prilagoditi prehranu genetskim predispozicijama svake osobe.

Ova perspektiva temelji se na racionalnom shvaćanju da je svaka osoba jedinstvena individua i da nitko od nas nije isti - čak se i jednojajčani blizanci razlikuju. Ljudski genom sadrži preko 20 000 gena koji pokazuju određene varijacije (koje se nazivaju genetska varijabilnost ili genski polimorfizmi). Produkti tih gena (proteini) također se mogu modificirati posttranslacijskim modifikacijama (poznatim kao epigenetika), što dodatno povećava raznolikost među nama.

Znamo da neki ljudi mogu jesti koliko god žele bez debljanja, dok drugi mogu jednostavno proći pored hladnjaka i dobiti dva kilograma. Taj je učinak dokazan na metaboličkoj razini - u studiji u kojoj je sudjelovalo 800 pojedinaca, procijenjen je metabolički odgovor na gotovo 50 000 obroka, što je dalo jasne zaključke o individualnim metaboličkim odgovorima sudionika.

Da stvar bude složenija, naši geni utječu na metabolizam (ne samo) makronutrijenata, dok naša prehrana također utječe na naše gene (to su spomenute posttranslacijske modifikacije proteina), pa čak i na gene crijevnih bakterija i ukupni sastav crijevnog mikrobioma, značajno mijenjajući funkcionalne metaboličke odnose. Na primjer, pretile osobe mogu dobiti do 20% svoje energije iz takozvanih „neprobavljivih“ vlakana putem crijevnih bakterija, dok se taj fenomen ne događa kod vitkih osoba.

Također pročitajte: Optimalna prehrana za sportaše je put do uspjeha

Nutrigenetika u bolestima

Sada znamo da su određeni geni u svakome od nas ključni za metabolizam makronutrijenata (proteina, ugljikohidrata, masti), kao i vitamina, antioksidansa, elemenata u tragovima i drugih tvari. Ovu činjenicu revno iskorištavaju komercijalne tvrtke koje nude genetske usluge, tvrdeći da mogu stvoriti personalizirane prehrane za svakoga. Ali što o tome kaže biomedicinska znanost?

Medicina već dugo koristi nutrigenetiku, posebno kod pacijenata s određenim stanjima, poput celijakije ili osjetljivosti na gluten, gdje je terapija izbora prirodno prehrana bez glutena.

Slično tome, to se odnosi i na intoleranciju na laktozu, neke alergije na hranu i druge bolesti. Na primjer, dijabetes tipa 1 (diabetes mellitus) ili inzulinska rezistencija povezana sa stanjima poput sindroma policističnih jajnika (koji uzrokuje amenoreju i neplodnost). Iako se može činiti da ove bolesti nisu povezane s vrhunskim ili vrhunskim sportovima, to nije istina - u Češkoj Republici registrirano je preko 50 vrhunskih sportaša s dijabetesom tipa 1, i iako se to obično ne testira, neki vrhunski sportaši doista imaju inzulinsku rezistenciju i slabo podnose brze šećere. Iako se sportaši s prethodno spomenutim stanjima često snalaze bez genetske dijagnostike, ove su bolesti genetski uvjetovane, pa su stoga prehrambena ograničenja ili mjere u biti nutrigenetski pristup.

Postoje deseci gena koji reguliraju naš odgovor na prehrambene intervencije. Ti geni prvenstveno utječu na metabolizam esencijalnih hranjivih tvari, naime ugljikohidrata, masti i proteina, te se intenzivno proučavaju, posebno u vezi s rastućom prevalencijom prekomjerne težine i pretilosti te povezanih bolesti uzrokovanih načinom života.

Što je sa sportom?

U sportu se nutrigenetički i nutrigenomski pristupi možda iznenađujuće ne primjenjuju u odnosu na unos esencijalnih nutrijenata (iako poznajemo te gene, poput gena FTO, CD36 ili AMPK koji utječu na metabolizam masti ili GLUT-4 i PDH koji utječu na metabolizam ugljikohidrata), već kako bi se otkrili potencijalni zdravstveni rizici koji proizlaze iz genetskog sastava određenih sportaša.

To prvenstveno uključuje istraživanje genskih varijanti uključenih u metabolizam vitamina B skupine (npr. gen MTHFR), metabolizam kalcija (npr. gen VDR, receptor za vitamin D), apsorpciju željeza (npr. gen HFE) i onih povezanih s rizicima latentne upale (npr. geni koji kodiraju za TNF-alfa, IL-6 ili CRP), koje play uloga u obrani od povećanog oksidativnog stresa koji prati intenzivne fizičke performanse (uključujući gene koji kodiraju antioksidativne enzime) ili u metabolizmu određenih tvari koje se koriste za poboljšanje sportskih performansi (npr. specifične varijante gena citokroma P450 koje utječu na metabolizam kofeina koji se koristi u sportu kao psihostimulans).

Praktične primjene

Međutim, treba napomenuti da trenutno ne postoje preporuke o tome kako bi se ovo pitanje trebalo rješavati u sportu, koji spektar (varijante) gena treba ispitati i koliko bi pouzdani bili rezultati tih ispitivanja.

To ne sprječava mnoge tvrtke iz područja biotehnologije i molekularne biologije da ponude zajamčene personalizirane planove prehrane za svakog pojedinca ili sportaša. U međuvremenu, velika većina sportaša (kao i opće populacije) koji se drže ovih novih tehnologija nisu ni počeli iscrpljivati ​​mogućnosti koje nudi standardno (sportsko) savjetovanje o prehrani, a koje može maksimizirati sportske performanse čak i bez poznavanja genetskih predispozicija svakog pojedinca.

Opširnije: Osnove prehrane za rekreativne skijaše

Reference:

1) Heck i dr. Interakcija gena i prehrane u ljudskim performansama i odgovoru na vježbanje. Nutrition 2004;20:598-602.
2) Zmora i dr. Osobno shvaćanje: Personalizirana upotreba ljudskog mikrobioma u zdravlju i bolesti. Cell Host Microbe 2016;19:12-20.
3) Kambouris i dr. Genomsko DNK profiliranje u elitnom profesionalnom nogometu players: pilot studija. Transl Med UniSa 2014;9:18-22.
4) Kussmann i Stover. Nutrigenomika i proteomika u zdravlju i bolesti. Prema razumijevanju interakcija gena i prehrane na razini sustava. Wiley, Oxford 2017.

Ovaj je članak ažuriran. Prvi put je objavljen Bezky.net u veljači 2022.